Da mnogi poslodavci ne mare za prava radnika, nije neka nepoznanica, ali to što više i ne kriju da su im prava trudnica i porodilja samo teret cijelu priču podiže na sasvim drugi nivo.

Poslodavci ne treba da snose odgovornost za natalitet u jednoj zemlji i to nije primarno njihov problem. Po ugledu na druge evropske zemlje ovo pitanje bi trebalo da se u potpunosti prebaci na državu, ali dok se to ne desi zar treba potpuno da prestanemo rađati?

Zato i iznenađuje izjava prvog poslodavca RS da "nemaju ništa od toga da plaćaju nekoga (porodilju) ko ne može da radi", jer je time potopila sve nade budućih majki da možda ima šanse da rađaju djecu i ostvare kakvutakvu karijeru.

I podaci koje su prije nekoliko dana iznijeli u Agenciji za posredovanje pri zapošljavanju "Spektar" da radnici mahom u svom CVju naglašavaju da su neoženjeni i neudati i da ne planiraju djecu pokazuje koliko su ta svijest i strah duboko ukorijenjeni među ljudima.

Pitanje nataliteta i podrška rađanju treba da budu pitanja svih pitanja u uređenoj državi kakvu bar deklarativno govorimo da želimo. Svi okrugli stolovi, zabrinute izjave o padu nataliteta, umirućoj naciji i gašenju sela padaju u vodu bez jasne strategije kako da se to zaustavi i pređe s prazne priče na djela.

Zar ne bi trebalo hitno da preduzmemo mjere da se podstakne rađanje, a ne sputava otpuštanjem i prisiljavanjem majki da se nakon porođaja što brže vrate na posao i ostave bebe bez majčine brige u prvim mjesecima kad im je najpotrebnija? Vlada i sve njene institucije bi što hitnije trebalo da se zamisle nad ovim.

PIŠE: BOJANA VASIĆ, NEZAVISNE