Ko i zašto izbjegava zakon koji štiti džepove tri miliona potrošača?

U Bosni i Hercegovini je najveći obim korupcije, pored vodećih koji su u segmentu Javnih nabavki i zapošljavanja u javnom sektoru, onaj koji se dešava na štetu potrošača. U ovoj grupaciji su svi stanovnici RS i FBiH, odnosno, oko tri milion stanovnika.

Primjera radi, iako Republika Srpska ima zakonsku obavezu da u lokalnim zajednicama formira Savjete potrošača i da lokalna komunalna preduzeća oforme komisiju za rješavanje reklamacija potrošača, stvarnost je poražavajuća. Taj proces je još samo mrtvo slovo na papiru.

-Ta obaveza propisana je članovima 51. i 52. Zakona o zaštiti potrošača u RS i za sada su je u potpunosti ili djelimično ispoštovalo sedam lokalnih zajednica u RS. Savjete imaju Teslić, Šamac, Brod, Stanari i Istočno Sarajevo, u Han Pijesku i Nevesenju su formirali komisije – kaže za portal MojDoboj.info Snježana Šešlija, predsjednica NVO “Topeer”.

Da su ova tijela formirana, bez njihovog odobrenja građnima se ne bi moglo nametnuti ni plaćanje kesa u marketima, a kamo li cijene vode, struje, telefona ili odvoza smeća.

SAMOVOLJA UMJESTO TRANSPARENTNOSTI

Organizacija “Topeer” i Klub potrošača Tuzla, uz vodećeg implementatora, Fondaciju Lokalne Demokratije, provode projekat EU “Doprinos organizacija civilnog društva poboljšanju prava potrošača u BiH u skladu  sa standardima EU”.

Predsjednica “Topeer”-a pojašnjava da je zakonskim propisima precizirano da u radu Komisije za rješavanje reklamacija potrošača moraju učestvovati predstavnici udruženja potrošača. Ona je dužna da na reklamaciju potrošača odgovori u roku od 30 dana.

- Nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača, odnosno ekonomskih usluga, formiraju Savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici Udruženja potrošača, a to tijelo donosi odluke bez diskriminacije, na transparentan i objektivan način – citirala je Šešlija zakonsku obavezu u gradovima i opštinama, prema članu 52. Zakona o zaštiti potrošača RS.

U praksi to bi značilo da provođenjem propisane obaveze lokalne zajednice, što znači i komunalna preduzeća u njima, bez saglasnosti tih Savjeta ili Komisija ne bi mogli povećati niti jednu komunalnu uslugu.

Nasuprot ovome, opet u praksi, lokalne zajednice samostalno i samovoljno povećavaju cijene ili im to omogućavaju lokalne skupštine svojim odlukama.

Da li će provođenje ovog projekta EU, među prvima koje finansira u oblasti zaštite prava potrošača, promjeniti situaciju, ostaje da se vidi.

Projekat traje 24 mjeseca, uključivaće aktivnosti Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih poslova BIH, Ministarstva  trgovine i turizma RS, Ministarstva trgovine FBiH, institucije Ombudsmana za prava potrošača i druge, kako bi se unaprijedio pravni i institucionalni okvir za sprječavanje kršenja prava potrošača u skladu sa zakonodavstvom EU.

PROJEKAT

U Registru udruženja za zaštitu potrošača u BiH registrovano je 14 udruženja potrošača, koja će biti direktno uključena u aktivnosti projekta kod umrežavanja, kreiranja pravnih dokumenata i uređenja institucionalnog okvira.

- Značajan faktor u projektu biće i dvije entitetske Uprave za inspekcijske poslove, a krajnji korisnici su potrošači, odnosno, svih tri miliona stanovnika BiH, pa se ovaj projekat održava  na sve građane – kaže Snježana Šešlija iz “Topeer”-a.

Ljubinko ĐURIĆ