Po okončanju lokalnih izbora, načelnika Teslića Milana Miličevića više pamtimo po izjavama koje se tiču SDS, gdje je predsjednik Glavnog odbora, dok novoizabrani načelnici Modriče i Čelinca, Jovica Radulović i Vlado Gligorić, pokušavaju da se pozicioniraju na lokalnoj javnoj sceni, ali i u odnosu prema institucijama Republike Srpske.

Piše: Slobodan Popadić, novinar unutrašnje politike

To je naročito zanimljivo u slučaju Radulovića budući da je pobijedio kao opozicioni kandidat i kome, teoretski, prijeti sudbina Miličevića u Tesliću, koji se godinama nalazi u verbalnom ratu sa zvaničnicima Republike Srpske. Zato, u prvim javnim nastupima Radulovića, u novoj ulozi, treba akcentovati njegove dvije izjave, koje bi mogle da znače smjer u kome će se kretati njegova politika, makar na početku mandata.

"Epidemiološka situacija nije sjajna, a finansijska situacija u narednoj godini će sigurno biti teška. Zato, molim sve građane za strpljenje i priliku da pokažemo da ćemo predanim radom učiniti Modriču boljom za sve nas", rekao je prilikom preuzimanja dužnosti od Mladena Krekića.

Poslednjeg dana 2020. godine dao je intervju za portal Modričainfo, u kome je, na pitanje šta će mu biti prioriteti u radu, između ostalog rekao: „Ono što svi očekuju, i ovdje u Modriči i generalno u Republici Srpskoj, jeste pokušaj da se i Modriča i RS odvedu tamo gde to one zaslužuju. Geografski položaj Modriči pruža mnogo, trebamo to iskoristiti, kao i sve infrastrukturne projekte Vlade Republike Srpske“.

Radulović u prvoj izjavi jasno poziva građane na strpljenje. Mada je takav pristup u vrijeme pandemije očekivan, forsiranje priče o strpljenju na samom startu može da se protumači i na drugačiji način – da je tek nakon pobjede na izborima shvatio da neka obećanja neće moći da budu realizovana, ili da će sve da ide teže nego što je mislio, pa do toga da se „strpljenje“ u protivničkom taboru čak može protumačiti kao stvaranje alibija za mogući nerad. Na njegovu sreću, to se nije desilo jer su partije u Modriči zaokupljene formiranjem skupštinske većine i podjelom postizbornog plijena. Kako god, bolje mu je da što manje priča o strpljenju, a da što više radi na onome što je obećao.

U slučaju druge Radulovićeve izjave, jasno se vidi da prvi pruža ruku saradnje republičkim institucijama i da računa na infrastrukturne projekte Vlade RS, u ili oko Modriče. Uz izjavu da želi saradnju sa skupštinskom većinom, koju predvodi SNSD, Radulović se pozicionira kao umjereni SDS-ovac, faktor političke stabilnosti i saradnje u opštini. Očekujemo da vidimo kako će vlast na nivou RS reagovati na njegove poteze. On je svoje, za početak, uradio.

U tom dijelu, posao novog načelnika Čelinca Vlade Gligorića mnogo je lakši, jer predstavlja kontinuitet vlasti SNSD u toj opštini, budući da je i njegov prethodnik bio iz iste stranke. To znači da je samo nastavio tamo gdje je Momčilo Zeljković stao, najavljujući da će svi započeti projekti da budu završeni, te da očekuje nastavak dobre saradnje sa institucijama RS. Ukratko, za Gligorića i Čelinac ne bismo trebali često da čujemo u medijima, jer je uplovio u mirne političke vode. Samo od njega zavisi da li će tako i da ostane cijeli mandat.

Svakako najzanimljiviji za postizbornu analizu su istupi novog – starog načelnika Teslića Milana Miličevića. Već nekoliko dana nakon izbora, šokirao je javnost doktorski preciznom dijagnozom stanja u SDS:

„Reći ću nešto u medicinskom žargonu. Da bi pacijenta mogli da liječite, pacijent mora da prihvati svoju bolest. Ako je on prihvati, onda imamo saradnju i možemo napredovati. SDS mora sasvim racionalno, istinito, na organima stranke da analizira rezultate ovih izbora. Mi to nismo uradili kao stranka, dakle nismo napravili valjanu analizu izbornih rezultata ni 2016, ni 2018. Nismo našli uzroke naših problema i gubitka tih izbora. To sada ne smije da se ponovi“.

Ovakvim riječima, koje je kasnije i ponavljao, Miličević šalje najmanje dvije poruke. Prvo, nakon još jedne sigurne pobjede u Tesliću, on je praktično prerastao lokalne političke utakmice i nema razloga da se posebno troši na sukobe sa SNSD na lokalu. Njih će svakako biti i sigurno je da Miličević neće dići ruke od svoje glasačke baze, ali je očigledno da mu opštinski problemi više nisu u prvom planu jer može s njima da se nosi s „pola gasa“.

Drugo, faktografskim opisom stanja u SDS i rezultata stranke na proteklim lokalnim izborim, stekao je simpatije onog dijela javnosti, članstva SDS, koji priča jezikom činjenica, a ne emocija. Što je još važnije, Miličević je vrhu stranke između redova poručio da ne podržava ono što rade, da je vrijeme za promjene, a ne za šampanjac, iz sijenke kandidujući sebe za nosioca zdravog tkiva u partiji. Takav stav ni u kom slučaju neće da mu naškodi u opštini u kojoj je SDS 15. novembra imao najbolji izborni rezultat, ali će mu sigurno stvoriti nove neprijatelje u stranci. Naročito među šaptačima predsjedniku, koji ga ubjeđuju da je najljepši na svijetu, a SDS najjača u BiH.