Naknade za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i porezi na dobitak tokom osam mjeseci ove godine donijeli su prihode od 109.132.895 KM, što je za 5,87 odsto više u odnosu na isti period lani. Za stručna lica to nisu samo prihodi, već ljudske priče koje se kriju iza tih brojki.
Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću, najviše ilegalnog priređivanja igara na sreću njihovi inspektori otkrili su u istočnom dijelu Republike Srpske.
"Nepravilnosti koje su otkrili inspektori su priređivanje igara na sreću bez rješenja Republičke uprave za igre na sreću, kao i posjedovanje ilegalne opreme na kojoj se priređuju igre na sreću", istakli su oni za "Nezavisne novine".
Kako su dodali, inspektori su do sredine septembra ove godine izdali ukupno 53 prekršajna naloga u vrijednosti 106.000 KM, dok su u istom periodu prošle godine izdali 64 prekršajna naloga u vrijednosti 176.600 KM.
Za Maju Savanović Zorić, psihologa i sistemskog porodičnog psihoterapeuta, ovi podaci govore da su građani sve češće okrenuti klađenju i kocki kao načinu da se nose sa svakodnevicom.
"U suštini, najčešće su to muškarci u svojim ranim dvadesetim i tridesetim godinama, mada problem ne bira ni pol ni uzrast. U terapiji ih čujem kako govore da su krenuli iz dosade, znatiželje, iz razloga što su se drugari u tom trenutku kladili… U suštini, najviše zbog osjećaja da je to neki vid bezazlene zabave, a onda vrlo brzo postane nešto što daje iluziju kontrole, odnosno priliku da se jednim dobitkom riješe svi problemi", pojašnjava ona.
Kako dodaje u razgovoru za "Nezavisne novine", ljudi vole imati kontrolu u životu, a umjesto izlaza iz svega, osobe koje se odaju ovom poroku upadaju u začarani krug gubitaka, dugova i sve dubljeg osjećaja nemoći.
Prema njenim riječima, ni žene nisu pošteđene ovog problema, a prema njenom iskustvu, one dugo skrivaju svoje ponašanje zbog srama i straha od osude.
"Žene rjeđe priznaju da imaju problem, zbog toga rjeđe dolaze na terapiju od muškaraca, a kada se ipak pojave, najčešće su to u pitanju već ozbiljne posljedice. Takođe bih naglasila da je kod oba pola zajednički strah da će ih porodica, prijatelji ili okolina proglasiti slabim ili neodgovornim, pa ostaju zarobljeni u tajnosti dok posljedice postanu neizdržive", kaže Savanović Zorićeva za "Nezavisne novine".
Najveći teret ovog problema, po mišljenju Savanović Zorićeve, snose porodice, odnosno supružnici i djeca koja odrastaju u atmosferi nesigurnosti i stalnih svađa. Kako dodaje ona, izgubljeno povjerenje se teško vraća.
"U praksi vidim da tek kad porodica progovori ili postavi granice, osoba potraži stručnu pomoć. Ipak se čeka predugo, dok dugovi ne narastu, dok ne dođe do razvoda ili ozbiljne depresije. Nekih zaista ozbiljnih posljedica", objašnjava ona.
Kako dodaje, kod tih osoba se često razvija i anksioznost.
"Osjećaj gubitka kontrole i srama postaje prevelik teret", ističe Savanović Zorićeva za "Nezavisne novine", dodajući da traženje pomoći nije sramota, već hrabar korak.
Ona je apelovala da sistem ima važnu ulogu u prevenciji ovih vidova ponašanja.
Nezavisne
Podjeli: