Šest mjeseci od kada su Vlada RS i Grad Doboj donijeli odluku da zajednički kupe kuću samohranom ocu Dušku Stojanoviću (46) koji porodicu prehranjuje nadničenjem u šumi, sa konjima, posjetili smo njegov novi dom i njegovih sinova - Dragana (10) i devetogodišnjeg Daria.
Dobro kojim su se prvo pohvalili je da je skromna kuća od mještanina, koji radi u inostranstvu, kupljena i prepisana na njegovo ime, ali kaže da su potrebna još značajna ulaganja na vanjskom dijelu kuće i kompletnom krovu.
- Grad Doboj je donio odluku o sufinansiranju i izdvajanju 30 hiljada maraka, od čega je 20 hiljada dio koji je izdvojila Vlada RS i oni su svoj dio uplatili, koliko je kuća i plaćena. Deset hiljada maraka još čekam od Grada kako bih zamijenio dotrajali krov i izmalterisao kuću izvana, rekao nam je Duško.
Prilikom naše posjete, zakli smo ga ispred kuće, sa motornom pilom u jednoj ruci, jer je drugu, kao i jedno oko, izgubio nesretnim slučjem u ratu.
Prvobitno dodjeljenu invalidninu su mu kasnijom revizijom zbog samoranjavanja ukinuli i od ličnih primanja ima svega 90 maraka naknade za tuđu njegu i pomoć.
- Od jula prošle godine dobijam i dječiji dodatak za sinove i 200 maraka od Centra za socijani rad kao samohrani otac, jer nas je supruga prije pet godina, razboljevši se, napustila i nalazi se kod rodbine u susjednom mjestu Kotorsko, veli nam Duško.
Na pitanje kako je uspio da nakon kupovine kuće prilično uredi njenu unutrašnjost, renovira kupatilo, uredi sobicu za djecu i kupi namještaj, kaže da je za to zahvalan srpskom članu predsjedništva Miloradu Dodiku.
- Nećete vjerovati, poslao nam je u koverti do obližnjeg restorana u Šešlijama deset hiljada maraka i to smo iskoristili za te radove i namještaj, a započeo sam i gradnju pomoćnog objekta. U njega planiram da smjestim dva svoja konja sa kojima nadničim u šumi, jer su mi oni još u improvizovanoj štali kod kuće koju smo do skora koristili.
Podsjetimo, Duško je tokom ratnog sukoba u BiH izbjegao iz Gostovića kod Zavidovića. Tamo mu je u redovima VRS među prvim žrtvama poginuo brat, a od ukupno desetoro djece u njegovoj porodici, prije dvije godine preminuo mu je i stariji brat. Ostali su živi i razasuti u Republici Srpskoj, Srbiji, pa i preko okeana.
Kada se saznalo za slučaj porodice Stojanović, Duško je medijima ispričao da, od kako ih je napustila majka i supruga, on večera tek kad sinovi kažu da više ne mogu jesti.
- Tako sam navikao da ne bi njima nedostajalo hrane, ali i kad fali, ja pozajmim i kupim, pa vratim kad nešto zaradim, ispričao je prošle godine svoju tužnu priču Duško.
U trošnoj, tuđoj kući, nije imao kupatilo niti pravi pod, a i krov im je prokišnjavao. Međutim, uprkos tome, njegovi sinovi su, kao i sada, bili čisti, uredno obučeni, a on je svakodnevno išao u šumu sa jednom rukom i motornom pilom u drugoj, sam uprežući konje.
Duško je uporno odbijao ponude da djeca budu zbrinuta na odgovarajući način, smatrajući da svojim sinovima može obezbijediti bar ono osnovno, a ljubavi im neće nedostajati.
- I sada sam uvjerem da moja djeca neće biti socijalni slučajevi kada odrastu. Nas trojica zajedno maštamo da u započetom pomoćnom objektu, osim dijela za dva konja, napravimo i dio u kojem ćemo toviti telad i svinje i od toga će oni živjeti kada porastu, rekao nam je na polasku Duško.
POMOĆ I PREKO UDASA
Duško priča da se kućanskih poslova ne stidi nijedan od njih trojice i hvata se pranja sudova čim smo ušli u kuću.
U vrijeme našeg dolaska posjetili su ga i iz Organizacije amputiraca regije Doboj UDAS, donijevši mu dva paketa osnovnih prehrambenih namirnica.
- Pokušaćemo predložiti preko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju da Duška uvrstimo u program pomoći kroz obezbjeđenje životinja za tov, rekao je koordinator UDAS-a Zoran Panić.
Pakete pomoći su obezbijedili ITF iz Slovenije i Republika Koreja.
Ljubinko ĐURIĆ
Podjeli: