Kako je pokazala praksa, čovjek koji je došao u dodir sa onostranim svijetom, ako čak i shvata neprirodnost situacije, čak i ako se slaže sa pravoslavnim gledanjem na suštinu onog što se dešava, vrlo se rijetko odlučuje na praktične korake.

Episkop Ilarion (Alfejev) primjećuje: „Ako čovjek otvara vrata đavolu preko nekih radnji kao što su magija, vračanje, liječenje kod ekstrasensa, ili kroz narkomaniju, alkoholizam i druge oblike zavisnosti, kroz teške grijehe koje čini svjesno, čovjek postaje podvrgnut uticaju mračnih sila. Ako pak on čvrsto stoji na straži svog uma i srca, svog morala, ako odlazi u crkvu, ispovjeda se i pričešćuje, nosi sveti krst, nisu mu strašna nikakva demonska zastrašivanja“.

A evo šta kaže arhimandrit German u propovijedi pred činom istjerivanja zlih duhova: „I evo leži čovek u postelji bez snage – noga se suši, ruka ne radi, jezik se ne pomjera, leđa ne može da ispravi, a u stomaku nekakav organ počeo da raste – proklet, šta mu je trebalo, pita se! Sve je bilo tako dobro… Živio je, živio, pušio, bludničio, krao, pijančio, ništa nije radio, i sve je bilo dobro, a sada leži bez snage. Zbog čega?

Zbog svog grešnog, poročnog života. Samo kad se razboli vjernik, on shvata da ga to Gospod poziva na pokajanje – preko tuge, preko bolesti. On ide u Božiji hram, kaje se, plače, daje Bogu obećanje da će se popraviti. I Gospod mu brzo daje ozdravljenje. A grešnici i bezbožnici, čak i kad leže bolesni, nikako ne žele da shvate grešnost svogatijela, iako su nagrešili teškim grijesima u svom životu. Ne, oni leže i govore: „To su meni nabacili štetu! Zlotvori, magovi, nabacili mi nešto!“ A ti nemoj griješiti, čovječe! I Hristos neće slati na tebe tu štetu. A ako budeš grješio, Hristos će sigurno dozvoliti demonima da te muče“. Pokušaćemo da ispričamo kako da pristupimo teškom, ali izvodljivom sa Božijom pomoći (a ona neće izostati!) zadatku ispravljanja sopstvenog života i oslobađanja svog doma od uticaja zlih sila. Za to je prije svega potrebna odlučnost.

Izbacite iz doma sve što je nedozvoljeno

Svaki predmet, koji se nalazi u domu, nevoljno izaziva u čovjeku ove ili one utiske, ove ili one misli, osjećanja, želje. Evo zašto treba okružiti sebe onim, što prosvjetljuje, trudeći se da izbjegnete čak i one predmete, koji iako ne izazivaju štetne misli i osećanja, odvlače od spasenja duše i stremljenja ka Bogu.

Pronađite veru

Ako vjerujemo u Boga, onda se ne bojimo demona; jer nam Gospod šalje svoju pomoć. „Rušilac neće naći mjesto za sebe u nama, ako se ograđujemo štitom vjere“ (Dobr. g.4. s.64). A sv. Jovan Lestvičnik govori o vjeri sljedeće: „Vjera je neuništiva čvrstina duše, nikakvim brigama ne uzdrmana. Vjernik nije onaj koji misli da je za Boga sve moguće, nego onaj koji vjeruje da će dobiti od njega sve, što zatraži… Majka vjere je rad i pravo srce“ (Lestvica, sl. 27, 68).

Čitajte sveto Jevanđelje, Riječ Božiju

Vjera od slušanja, a slušanje od reči Božije, – kaže Apostol (Rim. 10, 17). Bez komunikacije sa živom riječi Spasitelja, bez približavanja njegovom učenju i životu vjera je nemoguća – ona je mrtva. Zato je neophodno piti iz tog živog izvora. Evo šta kaže o snazi pisanja sveti pravedni Jovan Kronštatski: „Riječ Božija je snaga, koja pobeđuje đavola: ona je jačala sve svete u podvigu njihovog zemaljskog života, u borbi sa strastima, sa svetom i sa đavolom; rečju Božijom i sam Hristos Bog je kao čovjek pobijedio đavola pri iskušenju u pustinji. Rječju Božijom i mi možemo pobijediti nevidljive protivnike i sve vidljive neprijatelje. Kako je za pobjedu nad đavolom neophodno čitanje Reči Božije, zbog toga je korisno za dušu vršiti često čitanje Božijih zapovjesti i Svetog Pisma i pjevanje psalama i crkvenih pjesama sa poštovanjem pravilnog posjećivanja crkvenih bogosluženja“.

Češće pribegavajte pokajanju i pričešću

Afonski starac Pajsije je govorio: „Kada bi ljudi makar odlazili kod duhovnika i ispovijedali se, nestao bi demonski uticaj i oni bi ponovo mogli da misle. Pokajanje, ispovjest lišava đavola prava nad čovjekom. Đavo nema nikakvu snagu i vlast nad vjernikom, koji odlazi u crkvu, ispovjeda se, pričešćuje se. Đavo samo laje na takvog čovjeka, kao bezzubi pas. Međutim on ima veliku vlast nad nevjernikom, koji mu je dao pravo nad sobom.

Takvog čovjeka đavo može i da zagrize – u tom slučaju on ima zube i kida njima nesrećnika. Đavo ima vlast nad dušom u onoj meri, kolika prava mu ona daje. U slučaju da je đavo stekao velika prava nad čovjekom, zagospodario njim, mora biti nađen uzrok toga, kako bi đavo bio lišen ovih prava. U suprotnom slučaju, koliko god se drugi molili za tog čovjeka – đavo ne odlazi. On obogaljuje čovjeka… Čovjek mora da se pokaje, ispovjedi, liši đavola onih prava, koje mu je sam dao. Tek poslije toga đavo odlazi, a inače će se čovjek mučiti“. A prepodobni Amvrosije Optinski je primetio: „Ništa ne oduzima satani toliko snage kao kad otkrivamo tajne naših nečistih misli svetim ljudima i svojim duhovnicima“.

Arhimandrit Trojice-Sergijeve lavre German, koji je istjerao veliki broj zlih duhova, govori svima, koji mu dolaze za pomoć: „Crkva Hristova; kao majka koja se brine za naše spasenje, moli sve, preklinje, traži da se svi vi sjetite grijeha u detinjstvu, grijeha iz mladosti, grijeha u braku. Mogu se i napisati ovi grijesi – čak i na sto listova. Zatim treba obavezno doći u pravoslavni hram i tajno se ispovjediti svešteniku. Pred Krstom i Jevanđeljem mora se dati Bogu obećanje da ćemo se popraviti, pokajati i više nikad ne ponoviti ranije počinjene grijehe. Treba oplakati ove grijehe suzama pokajanja. Onda će Gospod, vidjevši naše suze, naše iskreno kajanje, početi da nam daje Svoju svemoguću Božansku pomoć“. Primljeno sveto Pričešće tjera u bjekstvo svakog duha, koji želi da obitava u tijelu čovjeka. Na ovaj način je bio izliječen od demona avva Andronik.

I ispovijest! Ništa nam se ne dešava bez volje Svemogućeg i Milostivog našeg Tvorca, – ako nešto i trpimo, to je samo zbog naših grijehova. Posebno je važno obratiti svoju pažnju na svoje duhovno stanje. Kod ljudi, koji su na neki način u kontaktu sa demonima, savjest je najčešće (u krajnjoj mjeri, na početku) nemirna: oni ne mogu da ne osećaju neprirodnost svog stanja.

Ali često, kada već počinje da shvata suštinu onog što se dešava, posebno ako je čovjek otišao dalje od jednog kontakta i potpuno se upetljao u okultne stvari (na primjer, sam počeo da liječi kao ekstrasens ili je prošao inicijaciju), svaki njegov pokušaj da se izvuče izaziva pojačani napad demona na svijest. I iako demoni ne mogu da spreče traženje istine, oni mogu da sugerišu misli, koje su u stanju da dovedu do očajanja: kažu, takvom grešniku nema puta nazad, svejedno, Bog mu neće oprostiti. To je laž! Istorija Svete Crkve poznaje čak slučajeve vraćanja Hristu velikih magova – na primer, Kiprijana, koji je postao sveti mučenik (koga mi danas molimo za pomoć protiv uticaja zlih duhova). Tim pre može biti oprošteno grešniku, koji je upao u đavolsku mrežu zbog duhovnog neznanja.

I ne treba se zbunjivati užasima, koje demoni čine kako bi uplašili čovjeka i udaljili ga od pokajanja. Na primjer, dešavaju se takve pojave kao što je osjećaj da po tijelu puze zmije ili se crvi migolje pod kožom. Može se osjetiti „grumen“, koji se premješta unutar utrobe, mogu da smetaju mučne vibracije i mnoge druge stvari. Ove pojave često izazivaju paniku, ali treba pamtiti: one nisu vječne i ranije ili kasnije će nestati, ako čovjek odluči da počne život po Božijim zapovijestima, učestvujući u crkvenim Tajnama i tražeći od Tvorca blagodatnu pomoć.

Pokajanju mogu da zasmetaju i pokušaji „dobronamernika“ da odvedu čovjeka, koji je počeo da shvata, na lažni put. Kod pojave najneprijatnijih taktilnih osjećaja ili u slučaju bolesti, za koju ljekari ne mogu da ustanove dijagnozu, uvijek se nađu savjetnici koji predlažu da se „skine šteta“ ili da se izbave (od „energetskog udara“ okultnim metodama (to jest demonom istjerati demona). Posljedice su najnepredviđenije. Treba obratiti pažnju na to da je u najvećoj mjeri kriv za sve što se dešava ne onaj, koji čini štetu, već sam čovjek, koji je stupio u kontakt sa demonima, jer svojim grijesima on sam sebe lišava Božije blagodati i otvara se za uticaj zlih demona. Demoni mogu da uđu u dom čovjeka ne samo preko vrača, nego i samostalno. Radi pravilnog razumijevanja ove pojave navešćemo pojašnjenja iz Trebnika mitropolita Petra Mogile: „Demoni, gajeći veoma veliku mržnju prema čovjeku, ne samo ljudima, nego i životinjama i drugim stvarima, koje su nam date na upotrebu od Boga, navikli su da čine štetu, kako su o tome pričali Bogonosni oci, koji su imali vlast od Boga da istjeruju demone.. .Ovi demoni u najvećoj mjeri djeluju preko zlih ljudi, kao svojih oruđa. Međutim, ukoliko im Bog ne dopusti, ne mogu da čine ništa…Bog obično takve kazne često dopušta radi iskušavanja vere i vrlina za dobijanje krune, ali češće udara njima da kazni grešnike…

Iscjeljenje čovjeka ne može da počne bez istinskog pokajanja zbog svojih grijehova i ispravljanja onoga, u čemu smo sagrešili pred Bogom i bližnjima. Zatim treba tražiti pomoć u crkvenoj molitvi u Božanskoj liturgiji, molebanu, preko milosrđa, molitve i posta“. Ali duhovni rad u takvoj situaciji mora biti dug i uporan. Čovjek, koji je liječio ljude kao ekstrasens, učio okultne nauke ili prošao inicijaciju, može da pristupi Svetim Tajnama Crkve tek posle čina odricanja od bavljenja okultizmom, od služenja satani i posle povratka u Pravoslavnu Crkvu kao otpadnika. Pokajanje je veliki dar Boga čoveku, ono pruža ruku, izvlači nas iz ponora greha, poroka, strasti i uvodi na kapiju raja, ono nam vraća postojanu blagodat posle krštenja.

Ako je dom osveštan, ali u njemu se dešavaju demonske aktivnosti, zamolite sveštenika da pročita molitvu o domu, koji se ledi od zlih duhova. Mažite se jelejem, osveštanim pred Sv. Moštima Božijih ugodnika, – mnogim svecima još za njihovog zemaljskog života Gospod je darivao blagodat da istjeruju nečiste sile. Pravoslavna Crkva zna za hiljade slučajeva čudesnog izlečenja od posjednutosti, koja su ostvarena molitvama Božijih ugodnika od njihovih svetih moštiju.

Radi zaštite je dobro mazati se uljem, osveštanim na tajni Poslednjeg Jeleosvećenja ili nad svetim moštima Božijih ugodnika, takvo ulje se takođe može upotrebljavati i sa jelom. Češće se molite i zakazujte molitve pred čudotvornim ikonama, takođe ima mnogo slučajeva pomoći protiv demonskih spletki, iscjeljenja od štete, koji su se dešavali od čudotvornih ikona. Kao ilustracija navešćemo samo jedan od njih:

„U Jaroslavlju jedna mještanka Dobičkina preko vračanja je dobila štetu, od koje je patila celih sedamnaest godina. Najpre ju je pogodila duševna guga, zatim su počeli neizdrživi bolovi u rukama i u svim zglobovima. 1823. godine ona je videla u snu jedan hram sa ikonom Bogorodice „Jaroslavska-Pečerska“ u njemu, što tada još nije znala. Poslije toga žena je počela da ide po svim crkvama u gradu kako bi našla hram, koji je videla u snu; Najzad je došla u Jaroslavski arhijerejski dom. Ovde je pod zvonikom ugledala crkvu porekla časnog drveta Krsta i prepoznala u njoj hram koji je videla u snu.

Sa radosnim predosjećanjem ušla je u hram i odmah ugledala naslikanu na zidu Pečersku ikonu Bogorodice, koja joj se prikazala u snu. Odjednom je žena bila oborena na pod i počelo je strašno grčenje čitavog tijela, ali ubrzo je došla sebi. Tada se u njoj rodila nesumnjiva nada da će dobiti iscjeljenje od ove ikone Bogorodice. Drugog dana opet je došla u tu crkvu i, usrdno se pomolivši pred ikonom, htela je da se pokloni pred njom, ali odjednom je osjetila u sebi nekakvo snažno i nerazumljivo kretanje i zajedno s tim u trenutku dobila potpuno isceljenje“. (Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice, s. 59.)

Tamo, gdje postoji aktivnost demona, posebno je dobro kaditi tamjanom. Laik može da koristi ovo sredstvo kod sebe u domu. Na primjer, za duhovno oboljele je dobro vršiti kađenje. Ipak treba zapamtiti da svetinje, čak i kao lijek, ne treba davati nekrštenim ljudima.

Kropite svetom vodom mjesto, gde su vam nešto sipali, nasuli, sa molitvom da se ti ljudi isprave. Ako u datom trenutku nemate mogućnosti da pozovete sveštenika radi osveštanja stana, treba makar sami da pokropite svetom vodom u obliku krsta zidove i stvari sa rečima: U ime Oca i Sina i Svetog Duha. I da se trudite da to činite što češće. Naročito poslije neprijatnih posjetilaca.

Navikavajte sebe na čestu molitvu

„Ako se ti neprestano moliš Nebeskom Caru protiv neprijatelja tvojih i svih njihovih napada, budi siguran: nećeš se mnogo truditi. Jer će oni i sami ubrzo odustati od tebe, zato što ovi nečisti ne žele da vide kako ti molitvom dobijaš krune za borbu sa njima, i povrh toga, opaljeni molitvom, kao ognjem, biće prinuđeni da beže. Te pse, koji ti dolaze, otjeraj oružjem molitve, i koliko god da nastavljaju svoje bestidnosti, nemoj da im popuštaš“. (Lestv. sl. 28; 55, 60-63).

Prepodobni starac Makarije (1788-1860) govorio je svojoj duhovnoj djeci: «Vi se stidite što za vreme molitve ne možete da saberete svoje misli, već ste rasijani: moliti se bez smetnje je posao savršenih; ali mi, nemoćni i koji se nalazimo u borbi, moramo da sakupljamo odlutale naše misli i da se smirujemo u mislima i nimalo da se ne stidimo; jer zbunjenost daje neprijatelju snagu da se jače naoruža protiv nas, a smirenost ga tera. A ako bi uvek imali čistu molitvu bez smetnje, opet ne bismo izbjegli sujetne i gorde misli, koje nam šalje đavo.

Pamtite da Bog prihvata molitvu smirenih. Kažete da je teško moliti se kod kuće, – treba se natjerati na to: zar poseban domaći zadatak odvraća od toga? Trudite se da se kod kuće molite ovako: ujutro čitati jutarnje molitve, a kada dozvoli vrijeme – katihizmu ili jednu slavu; uveče – molitve za dolazeći san, i u toku dana ujutro ili uveče kanon Bogorodici i Anđelu čuvaru; subotom – akatist Bogorodici, a u nedelju – akatist Isusu, Apostol i Jevanđelje po glavi i nekoliko poklona, – i sve to obaviti sa smirenošću, ne razmišljajući kako ,,ja dobro činim“, kako je mislio farisej. U slučaju neispunjenja nečega, zbog nekih prepreka ili čak zbog lenjosti, ne zbunjivati se uopšte, ne padati u depresiju i ne klonuti duhom, nego se smiriti i smatrati sebe manjim od svih.

Atonski starac Pajsije (1924-1994) učio je tako: u slučaju opasnosti od đavola za vas i vaše bližnje, koji se nalaze u domu, pored ostalog treba čitati sa smirenošću 3, 53, 142 i 58 psalam. Ako vas muči depresija i tuga, čitajte 101 psalam. Različiti primjeri iz života pravoslavnih hrišćana pokazuju da čitanje sa vjerom 90-tog psalma („Živi u pomoći Višnjeg“) ograđuje od mnogih opasnosti.

Nisu rijetki slučajevi da su se pri izgovaranju u mislima molitvi «Da vaskrsne Bog», «Živi u pomoći» umirivali agresivni i nasilnički nastrojeni ljudi, koji su prijetili molitelju ili mu nisu davali mira. Teofan Zatvornik kaže da je noć najbolje vrijeme za molitvu. Naročito ponoć. I svetitelj Jovan Zlatoust piše da je Gospod posebno sklon milosti za noćne molitve. Shimonahinja Antonija takođe je govorila: od ponoći do tri sata sveto nebo je otvoreno. Veoma je vrijedna molitva u te sate. Poslije ponoći dobro je napraviti tri poklona sa molitvama Spasitelju, Bogorodici i Anđelu čuvaru.

Molite za pomoć i anđele Božije. Oni su naši zaštitnici. Protiv vojske satane podigao se arhanđel Mihailo, jedan od najviših anđela, koji su sačuvali vjernost Stvoritelju. Istupajući u bici na čelu svih svetlih anđela, arhanđeo je uzviknuo: „Ko je kao Bog?“ ukorivši time gordog satanu, a isto tako i bogoborce svih kasnijih vremena. Anđeli Božiji pobedili su mračnu silu prvih buntovnika, i satana se zajedno sa ostalim demonima, kao munja, stropoštao u podzemlje, u ad. Od tada je arhanđel Mihailo dobio naziv arhistratiga, tj. predvodnika svih nebeskih bestelesnih sila.

Ipak demonske sile još uvek nastavljaju svoj rat protiv djece Hristove. Bog to dopušta da bismo mi imali mogućnost da pokažemo duhovnu čvrstinu i vernost Trojstvu. Odasvud nam preti opasnost. Ali u toj svakodnevnoj i svakominutnoj borbi mi imamo od Boga velike zaštitnike i pomoćnike – svete anđele, na čijem su čelu najviši arhanđeli; oni se zovu: Mihailo, Gavrilo, Rafail, Uril, Salatil, Jegudil, Varahil.0 prvom od njih, arhistratigu Mihailu, već smo govorili.

Arhanđeo Gavrilo u odnosu na čovječanstvo ima službu glasnika. Arhanđeo Gavrilo je glasnik Božijih sudbina, pratilac čuda i božanskih Tajni. Kada nas preplave sumnje, kada nam se čini da su nas svi ostavili i pomoći nema niotkuda, molićemo se arhanđelu Gavrilu, da bi Gospod, na njegove molitve, otkrio nama Svoju svesvetu volju i usmerio naš život u spasonosnom kursu. Arhanđeo Rafail je milosrdni iscelitelj, koga je Bog poslao za utehu bolesnim i žalosnim. Iz Svetog Pisma mi znamo da je arhanđeo Rafail isterao demona iz žene. Vlast i silu da isteruju demone i isceljuju posednute imaju sveti anđeli i posebno arhanđeo Rafail. Molićemo za njegovo posredovanje za nas pred Gospodom, koji nam je dao sve vrste blaga.

Ime arhanđela Urila označava svetlost ili oganj Božiji. On prosvetljuje umove i srca vernika svetlošću Božanskih istina i ognjem svete ljubavi. Arhanđeo Salatil je pokrovitelj molitve. On je naš glavni nastavnik i učitelj molitve. Arhanđeo Jegudil je pokrovitelj, zaštitnik i pomoćnik trudbenika. A takvi treba da smo svi mi, jer nam je zapoveđeno da jedemo svoj hleb u znoju lica svog. Arhanđeo Varahil je anđeo Božijih blagoslova. Prizivajući blagoslov Božiji na svako naše dobro preduzimanje, molićemo za pomoć arhanđela Varahila.

Obraćajte se češće u svojim molitvama svetim ugodnicima Božijim. O slučajevima izbavljanja domova i posednutih od demona, pomoću usrdne molitve svecima mnogo govore žitija svetaca. Jer mnogi od tih mučenika, prepodobnih otaca, ispovednika i t. d. su još za svog zemaljskog života dobili od Boga vlast nad nečistom silom, i data im je od Boga milost da nam pružaju oslobođenje od demona.

Češće palite u svom domu crkvene svijeće, kandila. Za vrijeme molitve ili u praznične dane treba da gori kandilo, dobro je zapaliti svijeću. Na domove, gde se to poštuje, pada Božija milost. Gorući plamen – i kandilo, i svijeća su simbol naše molitve Bogu, i kao nemu molitvu treba da ih ponudimo. A tamo gdje je veza sa Bogom – nema mjesta demonima. Ne zaboravljajte na krsno znamenje i snagu krsta. O tome da krsno znamenje tera đavola, priznao je demon magu Kiprijanu, po čijem nalogu je mislio da savlada devicu Justinu, ali nije uspeo u tome. Na pitanje Kiprijana: „Reci mi, kakvim se oružjem ona suprotstavila?“ on je odgovorio: „Ne možemo da gledamo u znamenje krsta, već bežimo od njega“ (Čet. Min. Okt. 2).

Krst je, pre svega, znak svevišnje ljubavi Boga prema čoveku, ljubavi, koja je pobedila samu smrt. Gospod je „radi nas, ljudi, i našeg spasenja“ primio mučnu i sramnu smrt na krstu i vaskrsao. Ta ljubav Isusa Hrista je i dala tu snagu krstu, koja može da zaštiti od bilo kakvih đavolskih napada. Odavde i narodna vera u zaštitno delovanje krsta – nacrtanog, svetog, krsnog znamenja. Svaki posao pravoslavni počinju i završavaju, prekrstivši se. Ljudi, koji su potpali pod snažan uticaj đavolske sile, nisu mogli da se prekrste i u tome je bila glavna opasnost njihovog položaja.

Pri spominjanju nečiste sile pravoslavni u Rusiji imaju običaj da se prekrste i kažu: „Ne slušaj, sveta horomina, nije za nas da se kaže“. To pravoslavni nisu primali kao formalnost. Smatrali su da je imenovanje izazivalo prisustvo imenovanog. Zanimljivo je ovde dato obraćanje domu – „sveta horomina“, koje svedoči o odnosu prema njemu, kao prema Maloj Crkvi. Čovek, koji je spomenuo nečist, shvata neumesnost toga u svetoj prostoriji i, povrh toga, strahuje da prizove takvim rečima na sebe uticaj đavolske sile, odatle – „nije za nas da se kaže“ i prekrštavanje sebe krsnim znamenjem. Postojalo je i postoji danas mnogo priča, koje govore o tome kako spasava od nečiste sile krst oko vrata i kako je opasno naći se u nekim situacijama bez njega. Ići bez krsta smatralo se ozbiljnim grehom. Ne sme se spavati bez krsta, skidati ga za vreme kupanja – čovjek ostaje bez zaštite.

Čim je počinjala nepogoda, nisu se samo zatvarali prozori i ventili dimnjaka nego su se obavezno i krstili. Lopaticom se pravilo krsno znamenje nad sjemenom, predviđenim za sjetvu, prije nego što se sipa u vrećice. Kada se stavljao uskršnji kolač u peć, u svakom uglu izbe, počinjući od svetog, lopatom se tri puta pravio krst.

Seljaci su bili na oprezu kada je u dom dolazio meštanin, koji je imao lošu reputaciju čoveka, uključenog u vračanje. Sa narodnim shvatanjem đavolske sile vezano je i široko zastupljeno verovanje da ljudi, koji su predali sebe toj sili, mogu da „naprave“ – načine štetu, pošalju bolest, posednutost i ostalo. Isto tako veruju i u to da neki sveštenici (među monasima i belim sveštenstvom) , kao i starci i starice među ljudima, koji su dostigli veliku duhovnu snagu, mogu da isteraju demone iz ljudi – uče i isceljuju od bilo kakve druge štete. Pri pojavi čoveka, koji može da nabaci štetu, počinjali su da čitaju za sebe molitvu i krstili su se.

Poštujte uzdržavanje

Teofan Zatvornik kaže da naše uzdržavanje bukvalno izgladnjuje demone, jer slastoljublje je hrana demona. Ali pazite da se, iscrpevši sebe prekomernim uzdržavanjem i postom, sami ne udaljite od Boga. Post isteruje demone. Post je strašno oružje za đavola. Post pogađa demone u najosetljivije mesto, i oni beže od onog, koji posti.

Prepodobni Varnava, Radonježski starac (1831-1906) kaže: svakome, ko iskreno želi da radi na duhovnom spasenju, treba pre svega post i molitva, a zatim smirenje i poslušnost – u tome se nalazi i odatle ističe sva potpunost hrišćanskih dobročinilaca. Post i molitva čine najbezopasniji štit od napada đavola… Svaki put kada nas napadaju zbunjene misli ili još neki đavolski trikovi, treba istog trenutka koristiti tu medicinu, to jest treba početi sa postom i đavolske klevete će se razvejati. Velika snaga je skrivena u postu, i velika dela se preko njega čine… Ne posti ispravno onaj, koji se uzdržava samo od hrane, nego se potpunim postom smatra kad se pri tome udaljava od svakog zlog dela, i ne samo dela, nego i svake prazne reči i misli nepodobne – jednom rečju, svega, što je Bogu protivno.

Ako je po naredbi lekara morao da se prekine post, otac je sebe okajavao i molio se: „Gospode, oprosti meni što sam, po preporuci lekara, zbog svoje nemoći narušio sveti post“ – a ne misliti da to tako i treba da bude. Potrebno je smirivati sebe, kaže starac Aleksije (F. A. Solovjev). Ne prisiljavajte ljude na zakletvu. Budite uzdržani i na rečima. Sveti oci govore da, ako je neko podstakao drugog na zakletvu, posebno znajući da će se taj zakleti lažno, da je taj gori od ubice.

Preuzeto iz knjige: “ ZAŠTITI SVOJ DOM OD ZLA“
Izvor: Manastir Klisina