Poznati reper i pisac iskreno: Žalosna je država koju plaši Marčelo

-Ako su Marčelo, Sergej Trifunović ili evo sada gospodin Koraks sa karikaturom, najveći problem srpske države, onda nešto definitivno nije u redu sa tom državom-kaže Marčelo.

Poznati reper, pisac, novinar i strip urednik Marko Šelić Marčelo, održao je protekle sedmice vjerovatno najmasovniju književnu promociju u novijoj istoriji kulturnog života Banjaluke, tokom koje je u holu NUBRS predstavio svoje knjige pred nekoliko stotina čitalaca, strpljivo pričao sa njima i potpisivao knjige.

Nakon trosatne promocije još strpljivije je u razgovoru za Srpskainfo elokventno, duhovito i vrlo jasno odgovarao na pitanja o muzici, pisanju, medijskoj cenzuri, izboru između kvalitetne muzike i vladavine turbo kiča, planovima i najavi jedne nove saradnje sa Banjalukom.

Koliki teret odgovornosti stavlja pred tebe kao pisca činjenica da ti je banjalučka promocija ispraćena masovno kao da je sportski događaj, a ne književno druženje?

Hvala na zanimljivom opisu (smijeh) mog druženja sa čitaocima. Odgovornost definitivno postoji, ali nije mnogo drugačija ili različita od odgovornosti, koju imam baveći se muzikom. Sticajem okolnosti mi koji se bavimo i jednim i drugim vidom umjetnosti, imamo određenu dozu svijesti da ljudi znaju s čim se mi bavimo, pa će na neki način naša muzika biti putokaz prema književnosti, što je svakako dobra stvar. Znači, odgovornost postoji, ali ona uvijek postoji ako radiš nešto javno, pri čemu u mom slučaju postoji i taj lijep momenat da možeš promovisati književnost kao takvu nekom ko nije pretjerano zainteresovan i ko je došao zbog moje muzike.

Po tvojim riječima pisanje je krivac za sve tvoje umjetničke aspiracije od muzike preko književnosti do stripa, ali da li ta raznovrsnost polako briše granicu između Marka Šelića i Marčela?

-Iskreno, ne postoji opasnost da jedan od njih preuzme primat, sve sam to u suštini ja, postoji samo opasnost da pregorim od tolikog posla. Ljudi koji pate od neke vrste hiperodgovornosti poput mene, znači nema posla “ofrlje”, već kad radimo činimo maksimalno posvećeno, moraju poslušati jedan savjet: „Sredi prioritete“! Problem je što ja sve doživljam kao prioritet (smijeh), ali bez obzira na moj entuzijzam, moraće u jednom trenutku doći do preraspodjele odgovornosti.

Pauze između albuma su ti sve duže, šta je razlog? Zasićenje muzikom, pomenuta raspodjela prioriteta ili nešto drugo?

Istina, jesu te pauze sve duže. Prije svega, nije tome razlog što me muzika ne pokreće, već je pitanje svrhe bavljenja njome. Privatno i dalje me kvalitetna muzika nadahnjuje, ali  baviti se s time ovdje i sada, znači uskočiti u ring sa mnogo jačim protivncima, svezanih ruku. Sa druge strane književnost je mnogo poštenija u odnosu na muziku, iako bi neko rekao da je ona mnogo više na margini nego muzika. Ona prosto traži tvoje vrijeme, koje moraš da izdvojiš da pročitaš neku knjigu, dok je muzika postala nekako usputna umjetnost, koja svira svuda, a malo je ko sluša posvećeno ili ozbiljno, skače se  sa pjesme na pjesmu, bez velika pažnje. Muzika je postala prva žrtva planetarnog fenomena pada pažnje, a na sve to ide i taj domaći kič, koji se natalažio svuda brišući bilo kakve ozbiljne umjetničke granice. Prosto kada sam ja počinjao, znalo se ko se na kojoj strani obale nalazi, dok se danas sve to pogubilo. Sa druge strane sve dužim pauzama između albuma doprinio je i moj književni rad, ali i činjenica da je svaki novi album teži za snimanje, u smislu da se povećava potreba da se ne ponavljamo. Drugi album u karijeri ima problem prvog, ali šesti ima problem prvih pet. Ipak, daćemo sve od sebe da se pauze ne povećaju (smijeh).

Fokus gubljenja buntovnosti u rep muzici se izgleda prelio i na domaćoj sceni gdje se osim par časnih izuezetaka granica između rep muzike i turbo folka opasno stanjila?

Nije se ona stanjila. Praktično je više nema. Turbo folk je danas postao domaćin rep muzike. Proces transformacije je odmakao prilično daleko, nažalost u pogrešnom pravcu. Imao bi jedno zanimljivo zapažanje u vezi s tim. Ljudi vole da misle, da se neko promijenio da bi zaradio više para, ali odgovorno tvrdim da bi mogao da proizvedeš takavu muzičku gadariju, morao si to da budeš takav od starta. Tako da sam sklon da mislim da je ono prethodno bila laž, a da je ova turbo /narodnjak varijanta pravo lice tih ljudi. Svi se mi mučimo da preživimo, makar veći dio nas, ali ne prelazimo svi u narodnjake i turbo kič, moraš da imaš to u sebi, kad možeš da se prodaš na taj način.

Koliko tebi činjenica da si ignorisan od strane najkomercijalnih medija u Srbiji, zbog javnog iznošenja  političkih i društvenih stavova olakšava mogućnost izbora da ostaneš sa prave strane obale?

U Srbiji je otvorena sezona lova na svakog ko misli svojom glavom. Nije važno da li su pitanju čak i marginalne grupacije poput umjetnika, svejedno da li su to glumci, komičari, pisci i muzičari. Svi će doći na red. Čak i ljudi koji privatno govore u svojim kućama. Ako su Marčelo, Sergej Trifunović ili evo sad gospodin Koraks sa karikaturom, najveći problem srpske države, da dolazimo u jedu tragikomičnu situaciju da najviši državnici moraju mahati sa njegovim karikaturama, onda nešto definitivno nije u redu sa tom državom. Mi smo u nekoj vrsti ozbiljnog medijskog rata za slobodu govora, tako da dolaziš u situaciju da ne može da se baviš bilo kakavim poslom,  ako ne misliš isto kao i establišment. Prosto, to više nije pitanje izbora umjetničke pozicije, već ljudskog stava. Ne prihvatanja jedne strašne postavke stvari, gdje se tretiraš, daleko bilo, kao neki terorista,  ako ne misliš isto kao članovi vlade. Pa šta ako ne misliš isto? Ta vrsta paničnog straha postoji samo kod ljudi koji su u narodu poznati kao lažovi. I samo se lažov tako panično boji da će ga neko raskrinkanti, čak i kada su pitanju marginalci poput nas umjetnika.

Saradnja sa „Rok simfonijom“

Održao si ljetos fantastičan koncert sa banjalučkom Rok simfonijom, gdje je tvoje izvođenje pjesme „Pegla“ sa njima na sceni, bilo jedan od vrhunaca večeri?

-Bukvalno pričam svima da je to meni jedan od najboljih doživljaja u životu i karijeri. Meni je bendovska svirka inače jako bliska, ipak, bila mi je neviđena čast da me zovne jedan simfonijski orkestar. Neka vrsta sna koji nisam smio da sanjam, a sa druge strane meni je to bio izazov upravo zbog toga što me ljudi na neki način ne povezuju u jednu takvu kombinaciju. To je bila jedna velika improvizacija, gdje sam ja bukvalno s mora uleto na probu, a desio se sjajan nastup, pa i taj bis koji je tražila publika. I evo jedna novost je da ćemo pjesmu „Sveti bes“, jednu od dvije pjesme sa tog koncerta snimiti u novoj verziji, uz zajednički aranžman i prateći video spot, piše Srpskainfo.

Tagovi: