U brodskoj Mjesnoj zajednici Liješće živi oko 100 momaka starijih od 30 godina koji još nisu zasnovali bračnu zajednicu, a i dalje razmišljaju da li da stanu na ludi kamen.

Liješće, koje je udaljeno osam kilometara od centra Broda, putniku namjerniku već na prvi pogled pruža utisak da se radi o veoma urbanom mjestu. Imaju asfalt, elektrifikaciju, vodovod, ambulantu, dom kulture, sportski teren, telefon i internet, školu… Imaju mnogo čega, ali nedostaje sklopljenih brakova, svadbenih zvona i svatova, djece…

 Vrijedni i radni

Odbornik u lokalnoj skupštini Boro Radovanović još prije dvije godine pokrenuo je pitanje problema neženja u Liješću na aktulenom skupštinskom času i potencirao potrebu da se i novčano motivira sklapanja brakova.

– U saradnji s članovima Savjeta mjesne zajednice Liješće, mještanima i najviše s našim sveštenikom Jovanom Tomićem došli smo do podatka da u selu ima oko 100 neženja starijih od 30 godina i te podatke sam iznio u javnost – kaže Radovanović. On dodaje da je već postignut efekt, jer je u budžetu Opštine predviđen iznos od 10.000 KM za pomoć onima koji stupe u bračnu zajednicu, a imaju više od 30 godina.

– To nisu velika sredstva i to je početak. Vjerujem da ćemo uspjeti motivisati momke da češće stupaju u brak, da ih ohrabrimo na taj čin. To su veoma dobri momci, veoma vrijedni i radni. Kada bi oni imali po jedno dijete, u školi bi se mogla formirati četiri nova odjeljenja, to bi bilo veliko bogatstvo, selo bi bilo življe, veselije, mlađe – dodaje Radovanović.

Ima vremena

Predsjednik Mjesne zajednice Liješće Goran Džabić, i on neoženjen, kaže da ima još vremena, jer mu je tek 25 godina, piše Avaz.

– Prema popisu iz 2013. godine, imamo 1.570 stanovnika. Imamo sve potrebno za normalan život. Taj neki trend odlazaka je prisutan, trči se za parama, a brak dođe na red tek na kraju, a neki ostanu i samci do kraja života. Razmišljam da se do 30. godine oženim, neću dalje odgađati. Djevojaka ima. Sve su lijepe djevojke, ali naše Brođanke i iz Liješća su najljepše – veoma optimistično kaže Džabić.

Sedamdesetdvogodišnji Savo Vučanović priča da su ranije bila druga vremena, živjelo se teže i siromašnije, ali ženidbe i udaje nije nedostajalo. – Bilo je igara, cura i momaka i oko dvadesete se stupalo u brak. Nedostaje dobre volje za ženidbom i radom. Ja sam svoju ženu pronašao 500 metara od kuće, i nisam mogao pronaći bolju. Danas se nije ni žedno ni gladno, ima svega – priča Vučanović.

Svadba na proljeće, djevojku našao u Srbiji

Pedesetjednogodišnji Nenad Šukurma odlučio je stati na ludi kamen već na proljeće naredne godine, a djevojku je pronašao u mjestu Rekovac u Srbiji, na daljini većoj od 500 kilometara.

– Da se ženim vrijeme je. Razloga je mnogo što to nisam učinio do sada, ali najveći krivci smo mi sebi, sve nam je preče od toga. U Srbiji smo započeli druženje preko Udruženja „Jorgovan“ iz Liješća i tako sam upoznao buduću ženu. Možda će još bar dva braka biti rezultat tih druženja i odlazaka tamo – kaže Šukurma.

Bez posla je ostao prije tri godine, sada živi s roditeljima i bavi se poljoprivredom. – Nikad nije kasno za ženidbu. Savjetovao bih mlađe momke da ne čekaju kao ja ovoliko godina, već da se odluče na brak u dvadesetim ili tridesetim godinama – dodaje Šukurma.