Doktorka Tamara Lazić Strugar (42) preminula je nakon borbe sa opakom bolešću. Od kako je otkrila da boluje od raka debelog crijeva, četiri godine je svoju borbu pokazivala i drugima, i vjerovala u izlečenje.
Rođena i odrasla u Beogradu, Tamara je kao tinejdžerka otputovala u Njujork, gdje je završila medicinu na prestižnom Univerzitetu Jejl, kao najuspješniji student u generaciji. Usavršavala se širom svijeta – u Španiji, Italiji, Čileu i Roud Ajlendu – i postala jedan od najcjenjenijih doktora u svojoj oblasti. Uspjela je da izgradi porodicu i život pun ljubavi, udavši se za “zabranjenu ljubav” iz studentskih dana, o čemu je govorila u jednom intervjuu:
– Upoznali smo se na Jejlu, on je već bio načelnik hirurgije kičme, a ja student medicine. Nešto kao u seriji “Uvod u anatomiju”. Dekan je pričao sa njim, pričao je sa mnom, rekli su nam da to nije dozvoljeno, da ne mogu da nam zabrane, tako da smo u početku nezvanično bili u vezi. Svi su znali, ali nismo se eksponirali javno dok nisam završila medicinu.
Kad smo se vjenčali i kad smo dobili djecu slala sam fotografije dekanu kako bih mu predočila da zna da priče kao što je naša nekad i uspiju. Tom prilikom mi je otkrila da je oduvijek navijala za nas, ali da zbog posla nije mogla da nam pokaže i pruži podršku. Džon je moj kamen i najveća podrška u svemu kroz šta porlazim. Bez njega i djece ne bih uspjela. –
Prvi simptom karcinoma
Tamara je primjetila krv u stolici i zbog toga se odmah javila ljekaru.
– Godinu dana prije nego što sam primjetila krv u stolici imala sam uredan nalaz kolonoskopije koji nije pokazivao nikakve polipe. Moja jedina slabost bila je standardno osjetljiv stomak, kao i činjenica, koju sam tek kasnije razumjela na pravi način, da sam se u tom period osjećala izuzetno umorno.
Sjećam se da je prvo što sam izgovorila doktorki, gastroenterologu kod koje sam otišla zbog krvarenja, bilo – molim vas, recite mi da ovo nije rak. Ona me je u čudu pogledala i smirivala me činjenicom da sam prije samo godinu dana imala uredan nalaz bez ikakvih vidljivih poremećaja i da je možda u pitanju neka druga, autoimuna bolest crijeva. Međutim, ja sam kao ljekar znala šta znači krv u stolici i zahtijevala sam novu kolonoskopiju na kojoj je pronađen tumor – pričala je doktorka Tamara.
Lezije na plućima
Na promocije njene knjige “Kožodovštine” prošle godine, otkrila je da je pronađen donor za transplantaciju jetre, gdje je rak metastazirao – ali samo u slučaju ako PET sken ne pokaže metastaze i na drugim organima. Nažalost, to se desilo.
– Imam nove dve sitne lezije u plućima, ali ne zna se još da li su metastaze. Ako jesu, onda transplantacija nije više opcija. Lezije su suviše male za biopsiju, tako da ćemo ih vjerovatno pratiti. U međuvremenu smo u potrazi za najboljom sljedećom opcijom hemioterapije. Naravno, uz sve to, bavim se zdravom ishranom, akupunkturom, suplementima i raznim ostalim alternativnim kombinacijama. Dajem sve od sebe – ispričala je tada doktorka za Ženu.
“Djeca su mi najveći lijek”
I u tom trenutku prirodan slijed priče bila su upravo njena deca – 14-godišnji sin Luka i 12-godišnja kćerka Mija – koji se hrabro nose sa izazovnim periodom njihove majke, ali i cijele porodice.
– Djeca se odlično drže, oni su moj najveći lijek. Teško im je, ali guraju – govorila je.
Nezavisne
