Pustoš, tišina i promaja – tri riječi koje opisuju Gradsku tržnicu u Brodu otkako je Republika Hrvatska uvela nove mjere za svoje građane koji dolaze u Brod, najčešće na tu istu tržnicu, eventualno ćevape ili posjetu porodici, prijateljima… Epidemiološka situacija je takva da niko ne može da opstane.
Inicijativni odbor Udruženja zakupaca štandova, tj. samostalnih privrednika koji svoju djelatnost obavljaju na Gradskoj pijaci, prethodnih par mjeseci imao je nekoliko neuspjelih molbi, zahtjeva i slično a koje su upućene lokalnoj administraciji, i vezane su za umanjenje ili otpisivanje dugovanja po pitanju zakupnine. Međutim, danas je ova grupa privrednika iza koje stoji stotinušezdeset zakupaca štandova, odlučiola da se obrati i novoizabranom načelniku Zoranu Vidiću i to molbom u sklopu koje se nalazi i peticija sa potpisima zakupaca štandova, butika, ugostiteljskih objekata a koji svoj hljeb zarađuju na pijaci.
– Cilj Molbe koju ćemo uputiti načelniku Vidiću jeste oslobađanje zakupa poslovnih prostora, javnih površina i štandova pošto nema dovoljno prometa, niko ne prelazi most a kupovna moć naših sugrađana je proporcionalna našem prometu – znači, minimalna. Ukoliko se nešto ne promijeni, mi, radnici Gradske tržnice, bićemo primorani da otpustimo radnike a u dogledno vrijeme i sami ćemo se morati javiti na Zavod za zapošljavanje. Ovom prilikom zamoljavamo načelnika da nam izađe u susret i oslobodi nas režija, a ako ne može odmah, bar da nas za početak ne tereti već da nam omogući kad posao krene da tada izmirimo obaveze. Prije tri mjeseca smo podnosili identične zahtjeve, ali nikad niko nije našao za shodno da nam odgovori – ni pozitivno, ni negativno. Jedino oslobađanje koje smo imali jeste na osnovu odluke Vlade, tri mjeseca, ali to generalizovano na cijelu državu, tvrdi Miroslav Crepulja, inicijator ove akcije.
Oko 160 rješenja za rad na Gradskoj tržnici je izdano od strane Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti, a u ovom trenutku više od polovine je napustilo svoje štandove zbog nemogućnosti da pokrije troškove, a profit je samo misaona imenica.
Stojanka Radovanović, simbol kako stare, tako i nove pijace, tvrdi da je posao jako opao. Mjesečno ne možemo zaraditi ni 100,00 konvertibilnih maraka. Trebam platiti penziono i socijalno osiguranje a zakup javne površine da ne pričam, tvrdi Stoja, kako je od milja zovu kolege.
Kada smo pitali Stoju koliki su to mjesečni nameti po jednom štandu da bi država bila izmirena, ona tvrdi da je ta cifra skoro 600,00 konveritbilnih maraka i u tu cijenu su uključeni socijalno i penziono osiguranje, zakupnina štanda, bez taksi i komunalija.
Pijačari izražavaju nadu da će novoizabrani načelnik Vidić imati sluha za njihove, kako oni kažu, razumne zahtjeve i da će se pozitivno riješiti ovaj problem.
D. M.
